1. mart – Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine

zastava_bih
 
Dan nezavisnosti je za svaku zemlju i narod veličanstven, zato je 1.mart 1992. godine za nezaborav. I danas nakon 23 godine sjećanja na taj datum su živa…
 

„1.mart je bio naša sudbina i neumjesno je pa i griješno pitanje da li je išta moglo biti drugačije.Mi ne bi smo bili ono što jesmo da smo tada u ime sumnjive sigurnosti izabrali podčinjavanje.“ Na referendumu održanom 29.februara i 1.marta 1992. godine izašlo 63,4% građana i ogroman broj se izjasnio za nezavisnu, suverenu i cijelovitu BiH. Nakon pozitivnog rezultata referenduma, Evropska zajednica je 6.aprila 1992. godine priznala Republiku BiH. Zatim je 22.maja Republika BiH primljena i u članstvo OUN-a.BiH je stara evropska država. Ona ima duboke korijene državnosti u dalekoj prošlosti. Daleke korijene državnosti pokazuje stalnost njenih granica. Bosna je obnovila svoju državnost na svom državno-historijskom prostoru koji je doživio vrlo male korekcije u pogledu granica od 1699. godine. Naša država spada među rijetke države u svijetu koja ima tako dugo svoje nepromijenjene političke granice. Jednom izgubljenu nezavisnost država teško ponovo stiče. Bosni je trebalo 529. godina da je ponovo osigura 1992. godine. Nezavisnost i sloboda je plaćena životima građana, materijalnim i kulturnim razaranjem svega onoga što je simboliziralo BiH. BiH je jedna specifična zemlja koju čini koloplet naroda i religija. To je ono što joj daje vrijednost, što je čini izuzetnom. Svi mi smo njen dio, ona nije neka apstraktna tvorevina. BiH je i naša velika bol zbog svega kroz što je prošla, zbog toga što je ranjena i brutalno iskasapljena. I sada treba živjeti sa tom boli i s tim trnom koji nosimo u srcu. To je sudbina naše zemlje i svih nas koji ovdje živimo.Zna ova zemlja nekada biti tegobna, zna tako pritisnuti da teško dišemo, ali onda kažemo: “Pa i to je Bosna“. Ili kako je to za vrijeme agresije na BiH, tačnije 5.jula 1993. godine naš veliki književnik i patriota Nedžad Ibrišimović u svom govoru „Ne boj se Ameriko“ između ostalog rekao:

„Ja sam Bošnjak kome Srbija, Hrvatska, Engleska, Francuska, Rusija i ini nude rezervat na mojoj sopstvenoj hiljadugodišnjoj rodnoj grudi. Ne boj se, Ameriko! Bosna je stara hiljadu godina, pet puta starija od tebe. Meni se moje lice ne dopada sasvim, ali šta ću, nemam drugo, ne mogu ga mijenjati; ali kada se Bil Klinton u tebi ogleda, Ameriko, na njegovom se licu pojavljuje osmijeh; ti imaš zastavu punu zvijezda, a moj je barjak šarena mahrama na glavi sirote žene iz Srebrenice koja se svim silama pokušava popeti na Unproforov kamion bez cerade!
Pa, ipak-meni je merak! Ja sam taj koga je napustio cio svijet! Ja sam ta sila! Ja sam taj koga su svi ostavili na cjedilu. Na mene je spalo da spašavam i tvoj obraz!
Ne boj se, Ameriko!
Zar je nečija pobjeda Bosnu razoriti?
I zar se Bosna i Hercegovina mogu pustiti oružjem utući?“
 
Bosna nije poklekla, uspjela je da se odbrani. A sa 1. martom 1992. godine započinje hod BiH kao suverene i samostalne države, utemeljene u najtežim ratnim okolnostima na nesalomljivoj i jasno izraženoj volji naroda koji je odbranu svoje domovine prihvatio kao najuzvišeniji i najjasniji zadatak svih rodoljubivih građana. Zato obilježavamo jedan od najznačajnijih datuma svoje historije. Prošlost ne smijemo zaboraviti, naprotiv iz nje moramo učiti i sve svoje snage usmjeriti ka našoj budućnosti.
 

Svim građanima Bosne i Hercegovine čestitam 1.mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Predsjednik OO Kalesija, Rožnjaković Elvir